Jedan od osnivača I.D.S.- a i zastupnik ZASTUPNIČKOG DOMA SABORA RH u jednom mandatu. Povukao se iz politike 1997.
PREZIREM TE
Možda bih te trebao mrziti ali to ne mogu, to ne znam. Zato ti najavljujem svoj prezir.
Bio si izabran od naroda da upravljaš društvenim akcijama i da čuvaš pa i obogaćuješ opća dobra. Dobra sviju nas pa prema tome i tvoja ali ne samo tvoja. Narod ti je dao povjerenje u nadi poboljšanja ali i na osnovu tvojih riječi – tvojih obećanja.
No, da odmah raščistimo, nikakvo neznanje te ne može opravdati. Nikad nisi rekao da ne znaš, nikad nisi prihvatio da si nesposoban, nikad se nisi povukao sa funkcije odnosno s položaja. Svjesno si lagao tvojim bližnjima, gledao u oči i krao. Zato te prezirem.
Prezirem te, jer su uzrokovano tvojom pohlepom, nestala silna društvena dobra.
Prezirem te, jer si svom rastrošnošću osiromašio trud generacija prije tebe. Generacija koje su stvarale i radile da bi u starosti i nemoći imali časnu egzistenciju.
Prezirem te, jer su tvojom krađom zakinuta djeca. Žive u siromaštvu koje ti ne želiš, ne možeš ni zamisliti.
Prezirem te, jer si svojom rasipnošću ukrao omladini mogućnost školovanja, posla i napretka.
Prezirem te, jer si svojim lopovlukom zakinuo bolesne i nemoćne, te im nametnuo bijedu i siromaštvo.
Prezirem te, jer si oskvrnuo vjeru koju, kao, prakticiraš. Lagao si i lažeš ljudima i Bogu. Lažeš svojoj okolini i svojim bližnjima.
Prezirem te, jer nikada nisi časno odstupio a na to ni danas ne pomišljaš, iako oko sebe širiš propast i rasulo.
Prezirem te, jer sebe smatraš sveznalcem, mudracem, bezgrešnim i nezamjenjivim. Izgubio si se u svojoj oholosti, zajažljivosti i pohlepnosti. Za svoje neuspjehe i promašaje uvijek kriviš druge.
Misliš da si majstor prevare pa stalno obmanjuješ, lažeš te i dalje kradeš. Dali se uopće može reći koliko si tvojim neodgovornim radom i lopovlukom unesrećio ljudi.
Ovu zemlju, koja je Bogom dana da se razvija i napreduje osiromašio si i unazadio, uništio i opljačkao.
Uveo si korupciju i postavio je na pijedestal nedodirljive prakse. Razmnožio si laž, mržnju i kriminal.
Skrivajući se iza domoljublja dopustio si mafiji da se domogne države i naših sudbina.
Prezirem te, jer kada sam van zemlje, ljudi me gledaju kao građanina koji dolazi iz nazadne sredine i države lopova.
Ne znam hoće li ti budućnost ili sudbina suditi, ali znam da ću te prezirati i proklinjati čas kada sam ti povjerovao. Nadam se da će se ovaj moj prezir prema tebi umnožiti sa svima onima koji te također opravdano preziru.
Prezirem i sve one koje se ne bave takvom „politikom“ ali u tobožnjoj lukavosti iz prikrajka i pod tvojim okriljem rade isto što i ti.
Cijenjene građanke i građani, dignimo svoj glas, smijenimo tu bandu lopovsku. To je jedino moguće, jer oni ne misle da bi ikada trebali odstupiti.
Dobrotom autora članka gospodina Marka Frančiškovića objavljujemo njegov tekst uz naše komentare (pisane kurzivom).
Stari vic koji su uglavnom svi čuli;
Ukratko; muškarac kaže nepoznatoj ženi da mu se sviđa i nudi joj 100 kuna za „uslugu“. Žena mu kaže da je bezobrazan i odbija ga…, muškarac nudi sve više… ona odbija! Na kraju on nudi 100 tisuća kuna, žena konačno pristaje. Muškarac se nasmije i kaže:“Šalio sam se, gospođo. Kurvi ima, ali para – nema!“
I u Hrvatskoj kurvi ima – ali para više nema! Kurve vidimo svaki dan, namazane, nalickane, mijenjaju suknjice, broševe, naušnice! Ali, para nema!
Seljaci traktorima blokiraju prometnice, traže novac. Radnici željezare danima štrajkaju glađu, traže novac. Građevinci protestiraju na ulicama, traže novac. Traži se novac. Za sada samo neki to traže očajnički jer ih životna situacija na to tjera. Brzo će ih biti puno više. Banke plijene imovinu, kuće, stanove, zemlju. Struja i telefoni se iskapčaju. Hrane nema na stolu da se nahrani obitelj. Ovi koji se sada bune i poduzimaju različite mjere: od aktivnog napada poput blokada prometnica, do pasivnog štrajka glađu nadajući se smilovanju režimskih struktura.
Nema novca, odgovara Banda lopovska . To im je postala mantra. Nema novca za nas – za njih IMA! Ima i ima, lopovska hrvatska politička elita uz masne plačetine i sve moguće beneficije – danas, sutra i prekosutra i dalje gomila milijune na svoje privatne račune! Kradu, pljačkaju, zašto se svi plaše reći istinu, pa i ovom sjajnom članku nedostaje istina – da lopove treba pohvatati i oduzeti im opljačkanu imovinu.
Vlada, predsjednica s ministrima, ta nesposobna družina koja je dovela do ove situacije, uporno odgovara da novca nema. Kriza je, kažu. Kao da su sretni da je svjetska kriza, tako izgleda, jer to im je najbolje opravdanje kojeg su se uhvatili kao pijan plota i ne puštaju ga iz usta. Kažu, dali bi oni, nije u pitanju, ali nema. U cijelom svijetu nema – to im je opravdanje.
Nije to nesposobna družina – nego lukava bezobrazna Banda lopovska koja odlično radi svoj posao – pljačka svoj narod!
Zanimljivo je kako im ne pada na pamet da pomisle kako je možda problem u njima, da su možda oni nesposobni pronaći novac. To da su sposobni sve spiskati, to se pokazalo kroz plodove rada, o tome nema sumnje, ali pronaći, nešto stvoriti, tu sposobnost nemaju niti su je ikada imali. Posljednjih 17 godina sve se svodilo na to da se kada se došlo do manjka novca lijepo ode na „tržište kapitala“, izvede tzv. „refinanciranje“ i „rebalans“ i onda pokrpaju nastale rupe. To je bila konstanta politike cijelo to vrijeme. Zaduživanje. I hvaljenje i mahanje novim zaduženjima kao velikim uspjesima, kao potvrdom njihovih sposobnosti. Svi odreda tako su radili, svi, i svi odreda su isto namjeravali i zagovarali raditi i kada su bili u tzv. opoziciji. Ništa oni ne znaju, jer da znaju nikada se ne bi krenulo u ovaj ciklus uzimanja zajmova koji nikada nisu ni bili potrebni, pa onda uzimanja zajmova da bi se otplatili dospjeli zajmovi i tako iz godine u godinu. Drugačije nije ni moglo završiti. Da nije došlo do ovog stanja – to bi bilo čudo.
Oni koji su davali te zajmove davali su ih upravo s ciljem da dođe do ove situacije jer se cijela država stavila kao hipoteka na zajam i cilj je bio preuzeti vlasništvo nad teritorijem i onda rasformirati i državu kao takvu. Više neće biti potrebna, kroz izdajničke strukture odradila je svoju ulogu u transferu vlasništva nad teritorijem i nema razloga da se održava to skupo i nedjelotvorno tijelo. Novi vlasnik, nova upravljačka organizacija. To je Novi svjetski poredak, ako netko nije znao što to konkretno znači.
To je ono što tek slijedi, i to vrlo brzo. Također, tek su krenuli i udari na životnu sposobnost naroda, ovo je samo lagani uvod u pravu krizu kada neće samo seljaci i pojedini radnici biti očajni svojom situacijom. Zato, da postoji jedna organizirana politička snaga, sada bi bio moment za punu solidarnost s prosvjednicima i prisiljavanje režima na ostavku. I to sve redom: Vladu s ministrima i Predsjednika. Sve ih treba prisiliti na ostavku jer su nesposobni za bilo što osim za stvaranje još veće štete. Apsolutno na ostavku treba prisiliti – u simboličkom smislu – i ovu kvazi-opoziciju, jer nikakvu alternativu oni ne poznaju niti nude hrvatskom narodu. Samo laži i obmane.
Trenutno je glavna laž da nema novca. I to jednako izriču obje režimske polutke: vladajuća i opozicijska. Odnosno, Vlada i Predsjednik. Nema nikakve razlike među njima. Obična farsa.
Ima novca dragi moj narode, ima, samo treba znati gdje je, a ne mogu oni znati kada su neznalice i nesposobnjakovići. Dokazani diletanti. Djelima potvrđeni.
Nažalost, ni oni koji vode ove prosvjede, ljudi koji su dovedeni u stanje gdje nemaju više što izgubiti, također ne znaju gdje je novac koji opravdano traže. No, oni to ni ne trebaju znati. To nije u opisu njihovog radnog mjesta kao što to je onima koji su se gurali biti vlast. Jedino je nezgodno to što prosvjednici ne znaju u tome jer nemaju prikladnog odgovora režimskim nesposobnjakovićima. I upravo zato što su ovi nanjušili kako im se ne zna prikladno odgovoriti na njihovo „Nema novca!“ ovi to uporno ponavljaju.
Iz razloga poništenja tog ne-argumenta dajem odgovor gdje to novca ima, pa ako netko ovo dostavi prosvjednicima, neka im je na korist. Odričem se autorskih prava u korist Hrvatske.
Mjesta gdje ima novca:
1. Osnovno mjesto gdje je novac jesu – banke. Pa zato i jesmo dovedeni u ovu situaciju jer se išlo putem odricanja onoga najbitnijeg što država ima: privilegij i monopol stvaranja novca. Nema novca bez države i nema države bez novca. Jedan od najvećih i najglupljih zločina je prepuštanje stvaranja i distribucije novca iz ruku države kao one sile koja brine za opće dobro u ruke privatnih vlasnika koji stvaranje i distribuciju koriste za svoje privatne interese. Nema gore stvari nego kada je monopol u rukama privatnog interesa: to je monopol otuđen od interesa općeg dobra.
Slučaj Joze Protege i HPB-a je dobar primjer kolika je moć banaka kada se želi objasniti onima kojima je sve to prilično nejasno. Protega je u nekih godinu dana iz ničega stvorio više od 500 milijuna kuna i podijelio ih gdje je htio ili gdje mu je političkim diktatom sugerirano i to se nije osjetilo u smislu poremećaja valute nego se tek kroz istragu otkrilo. I, sada, ako se uzme da HPB zauzima bijednih 1% hrvatskog bankarskog sektora, može se jednostavno izračunati kako ukupno banke ko' od šale stvore i distribuiraju 50 milijardi kuna kome i kako žele. Naravno, brojka je najmanje trostruko veća. Znači, samo banke imaju moć na godišnjoj razini od 150 milijardi kuna da rade što im drago. Jasno je da banke rade ono što njima, njihovim vlasnicima, najviše odgovara, a to što njima odgovara je u potpunoj suprotnosti s onime što odgovara Hrvatskoj i Hrvatima. I zato smo tu gdje jesmo.
Zato je i rješenje banalno jednostavno, i zato već četiri godine javno govorim i pišem kako je jedini izlaz u nacionalizaciji banaka od prve do zadnje – i evo nam novca koliko nam drago. I ne samo da imamo novce, nego se time i rješava pitanje duga u koji su nas doveli plaćeni izdajnici režima.
Da sve bude još bolje, mali i ponosni Island daje mi mogućnost da uperim prstom i kažem: vidite da se može, samo treba imati volje. Dobro, i Rusija na svoj način i Venecuela na svoj su također primjeri, ali Island je najbolji, iako ni blizu savršen. Može se to i puno bolje napraviti nego što to Island radi. Samo treba znati.
2. Nakon banaka slijede mirovinski fondovi i osiguravajuće kuće. Svi oni plivaju u novcu, a također su došli u tu poziciju kriminalom, lažima, obmanama cijelog naroda, nas Hrvata. Ono što je krađom i prevarom stečeno posve je legitimno – štoviše, nužno – silom vratiti natrag. Pa zato i imamo državu: da se sila koju ona ima koristi na opće dobro. Ne za dobro privatnih lica, bila ona domaća ili strana sasvim je irelevantno.
3. Zatim ide „pretvoreno i privatizirano“ nacionalno blago: proglašava se poništenje pretvorbe i privatizacije i nacionalizacija svega. Pogledajte ljudi moji koliko samo novca jedan T-com, kako li se već sada zove, izmuze iz Hrvatske. Milijarde i milijarde godišnje. I tako iz godine u godinu. Još od kada je prodan prvi udio, za vrijeme ministra Ivice Mudrinića, HDZ-a i Franje Tuđmana, a SDP i Račan samo su dokazali kako su svi oni potpuno isti.
I vidi ti slučajnosti, sada je onaj tko je bio ministar kada se prodavala najzlatnija od svih koka, na čelu hrvatskog ogranka ove svjetske korporacije. I još se usuđuje promovirati kao dio nekakvog tima koji treba Hrvatskoj pomoći u ovim kriznim vremenima. Jako ćemo daleko dogurati s takvima, to sigurno.
Zato, T-com se nacionalizira i evo nam novca u džepovima. Za radnike i seljake. Učenike i umirovljenike. Ima za sve.
Isto vrijedi i za INA-u, ali i sve ove strane benzinske pumpe koje su se namnožile po Hrvatskoj, a iza kojih stoji sprega svjetskih „poslovnjaka“ s domaćim kriminalcima na vlasti. Sve se to također nacionalizira i lijepo se sva dobit ostavlja ovdje, u Domovini. I evo nam novca.
Sada se može dalje nabrajati: duhanska industrija, pivovare, cementare, punionice vode, hoteli i pripadni kompleksi, itd, itd. Ogroman novac je ovdje u opticaju i također se izvlači van Hrvatske umjesto da ostaje u najvećem mogućem obimu ovdje, da se ulaže u ljude i zemlju i stvaranje novih vrijednosti koje će onda opet iz svojih viškova vrijednosti pomagati stvaranje novih vrijednosti – i to je ekonomski kotač napretka i prosperiteta. Onda se može govoriti o budućnosti Hrvatske i Hrvata. Ali, vidi ti sada, odjednom nema više potrebe za projektima globalne velevlasti svjetskih bankara u vidu EU. Ta nakaradna tvorevina koja je na putu da bude gora od jednog Sovjetskog Saveza, a već je daleko veće zlo od Jugoslavije, odjednom nema nikakvog smisla – nema smisla zato jer se cijelo vrijeme propagandom promovira smisao EU kroz navodno bolji standard i kvalitetu življenja. Kad, odjednom, mi možemo sve to nadmašiti sami svojim znanjem i svojim radom samo da se oslobodimo domaćih i stranih parazita koji nam rade o glavi.
4. U ovu skupinu gdje ima novca za kojeg se tvrdi da ga nema dolaze strukture koje najbolje simbolizira koncern Agrokora u vlasništvu Ivice Todorića, iako, naravno, cijeli je niz ostalih malih Todorića, da ih se sve ovdje ne nabraja, jasno je što se želi reći. To se lijepo i po zakonu koji je država suverena donositi, kroz prije navedeno poništenje pretvorbe i privatizacije, uzima natrag u zajedničko nacionalno blago. Pa ćemo onda to preraspodijeliti kako odgovara nacionalnim interesima. To država radi. To država ima pravo raditi. To je smisao države – da se izdigne iznad partikularnosti i radi za cjelovitost, a narod je ta cjelovitost.
Kao i sa Islandom, i nedavni događaj vezan uz održavanje nekakvog koncerta u Križevcima odlična je stvar jer pokazuje da ako se ima političke volje – sve se odrađuje brzo i djelotvorno. Razgalamili su se neki mladi ljevičari, antifašisti, što li već, oglasili su se neizbježni Puhovski i Goldstein, te je koncert marginalnih glazbenika za marginalnu skupinu odjednom zabranjen, a organizatori i nekolicina zatečenih su pohvatani i idući dan – nedjelju – sudski procesuirani i osuđeni. Odlična stvar, pomislio sam kada sam ovo vidio, po istom principu će se tako napraviti, recimo, s onim tko je odvezao vagone pšenice iz silosa, ali i svim ostalim lopovlucima koji su se dogodili u dva desetljeća hrvatske države.
I, vidi ti slučajnosti, policija i sudstvo nije uradilo tako s ukradenim žitom, iako je javno obznanjeno da je to uradio Todorićev Agrokor i da je žito tamo završilo.
Zato mi je izuzetno dragocjen ovaj slučaj u Križevcima, jer on tako jasno pokazuje kako politika u potpunosti upravlja policijom i pravosuđem i kako se sve izvodi prema interesima režimsko-plutokratskih struktura, a posve u suprotnosti s interesima Hrvatske i Hrvata.
5. Novac koji se traži je i kod cijelog niza pohlepnih političara-poduzetnika-političara jer nije jasno gdje jedno počinje i drugo završava. Tu je najbolji primjer naš genijalni Nadan Vidošević, heroj obrambeno-imovinskog rata. No, ni bivši premijer sa svojim satovima i ostalim blještavilima ne zaostaje puno. Naravno, i cijeli niz ostalih satelita koji kruže ili su kružili u orbiti ove hrvatske crne rupe u koju je usisano naše nacionalno bogatstvo. Neki skroz zaboravljeni poput onog mahera koji je upropastio trgovačku brodarsku flotu. Sve se to da izvaditi iz zaborava, ako se ima političke volje. Tu je također naš novac za koji ti isti viču: „Nema ga. Nema novca!“. Tu je, tu je… Znam ja gdje ga treba tražiti i gdje ću ga naći. Nemojte od vašeg neznanja raditi normu. Ima ih koji znaju – a ti su upravo idući izvor našeg bogatstva jer ti koji uistinu znaju, ti koji bi bili vrijedni i sposobni ljudi koji bi znali voditi pojedine sektore države, e, oni su istodobno i bolji i višestruko jeftiniji od ovih koji su trenutno na vlasti. To je i zbog zakonitosti između sposobnosti i poštenja, kreativnosti i skromnosti: što je čovjek sposobniji i kreativniji to je pošteniji i skromniji. I obratno, što može svatko posvjedočiti kada pogleda režimske strukture: nesposobni paraziti koji su istovremeno nepošteni pohlepnici. Ponavljam: novo vino u nove mješine, to je jedini izlaz za Hrvatsku. Ovi stari režimski ljudi, vlast i opozicija, oni su doveli u ovu situaciju i oni ne mogu i ne znaju izvesti iz ove situacije. Jasno da ne može biti jasnije.
6. Šećer ostavljam za kraj. Novac je prisutan i u novom obliku društvenog uređenja, a koji je neminovan ukoliko se želi išta od prije nabrojenog izvesti: moderna verzija prosvijećenog apsolutizam. Neki će reći nacionalna diktatura. Odnosno, ova dekadentna, nedjelotvorna i nadasve skupa demokracija mora se odbaciti jednom zauvijek kao što je to učinjeno i sa samoupravnim socijalizmom.
Pametnom je dva desetljeća izbornih cirkusiranja dosta da uvidi kako ni po čemu nije ova demokratska farsa koristila Hrvatskoj i Hrvatima. Samo je dovela do stanja podijeljenosti i posvađanosti kroz isprazne priče i demagoško-oportunistička podmetanja suprotstavljenih stranaka i strančica, lidera i liderčića. Predizborna obećanja su sva odredom unaprijed smišljena laž. Varanje i izluđivanje naroda gdje korist imaju banke i korporacije koje novcem i medijsko-gospodarskom snagom upravljaju cijelim cirkusom – to je demokracija. Što je najgore od svega, ta demokracija izuzetno je skupa – gledajući samo izravne troškove: koliko košta provedba svih tih silnih izbora i još plaćanje svih tih silnih zastupnika i cijele vojske birokracije koja prati sve njih skupa. Samo u ova dva desetljeća radi se o barem 10 milijardi kuna. Minimalno. A zašto? Da bi se klanjali tom idolu „biranja“? Biranja koga? Nesposobnjakovića i veleizdajnika. Kakav apsurd.
Neizravni troškovi demokracije zbog njezine mediokritetičnosti i uništavanja svake genijalnosti koja je uvijek sadržana u pojedincu, nikada u masi, ti su troškovi demokracije u biti najveći i teško ih je precizno izraziti. 100 milijardi? 500 milijardi? Vjerovatno puno, puno više od toga.
Nije svako zlo za zlo, kako se kaže, pa tako i ove nevolje u koje tek ulazimo omogućuju da se prevareni narod otrijezni i oslobodi ove prevare zvane demokracijom. Jedna potpuno nepotrebna i nedjelotvorna i skupa organizaciona forma društvenog uređenja.
Ono što je bitno i što garantira da u nedemokratskom autoritarnom poretku neće doći do tiranije je da narod bude naoružan. I to naoružan i doslovno, oružjem, ali i duhovno, intelektualno, moralno naoružan, tako ako se pojavi devijacija i odstupanje od općeg dobra i ako eventualno dođe do tiranije nad narodom – kao što se sada dešava tiranija kapital-interesa, plutokracije i partirokracije nad narodom – taj isti narod ima u sebi sve mogućnosti zbaciti tu tiraniju praktički u jednom danu.
Istovremeno se takvom naoružanom i potencijalno opasnom narodu neće usuditi dolaziti kao vođe oni koji sada tako umješno koriste demokraciju kao sredstvo izbjegavanja svoje osobne odgovornosti. Kao, narod je sam kriv što bira krivo. Donekle je, ali samo donekle i to ne oslobađa od odgovornosti one koji su narod doveli u pogubnu situaciju svojim neznanjem ili izdajom.
Za kraj, ovo je bitno da se shvati, ovo je bitno uvidjeti i toga se držati, jer događaji u svijetu i doma to ultimativno traže:
Ili ćemo se svi skupa držati zajedno protiv njih i opstati, ili će sigurno svatko pojedinačno biti držan od njih i propasti.
Tu se radi o važnosti očuvanja zajednice, organskog jedinstva, solidarnosti. Bez toga nema nam spasa. Bez toga ostajemo bez Hrvatske, bez Države, a time na koncu i bez svega: bez zemlje, bez teritorija, bez obitelji. Ili smo zajedno, ili nas nema.
Ovo me podsjeća na 91' i to mi daje nadu. I tada je bila ovakva opcija pred nama i odabrali smo zajedništvo i uspjeli pobijediti nadmoćnog neprijatelja.
Tako se može i sada bez obzira što je neprijatelj naizgled moćniji. U biti je samo prepredeniji, lukaviji, ali upravo zato što je glavna bitka na polju ideja, na polju apstrakcija, tim ga je lakše poraziti jer naše ideje, naše vrijednosti su superiorne u svakom pogledu.
Ponajviše u duhovnoj razini, tu smo po snazi koja nam stoji na raspolaganju nedodirljivi – samo ako se obratimo pravome Bogu od pravoga Boga.
Molim Boga da nam svima da pameti, hrabrosti i snage.
Na kraju završavamo jednom ispravkom; Nema ništa od toga da molimo Boga da nam svima da pameti, hrabrosti i snage! Ne treba nam ni pameti, ni hrabrosti i snage – nego malo pravdoljubivosti. Čovjek koji zna što je pravda ne može skrušeno gledati zločince kako kraduono zadnje što nam je ostalo! Treba uzeti batinu u ruke, lopovi se neće na demokratski način maknuti s Markovog trga.
S ovakvim atributima, lijepoj gospođi Drpićki (Nives Celzijus - Drpić) teško je biti moralna! Činjenica je da ljepota, bogatstvo i moć – teško ide uz moral! U Hrvatskoj – nikako ne ide!!!
Dokaze za ovu tvrdnju lako je naći. Dovoljno je da uključimo TV i na ekranu će se u prvom planu ukazati naša premijerka. Ona nas podučava da moramo – solidarno vraćati ono što su zločinci žderali i pljačkali posljednjih 20 godina. Solidarno! S plaćetinom i kraljevskim privilegijama, svaki dan u novim skupim krpama i s novim nakitom, ušminkana kao barska dama – Jadranka Kosor savjetuje nam da jedemo kolače – ako nema kruha! Umjesto da prebogatoj Bandi lopovskoj skine plaće na 5000 kuna – ona govori o solidarnosti. I ne crveni se, nije je stid! Što je s moralom???
A tek, Aleksa Bjeliš i njegova akademska svita. Po nemoralnosti – nemaju konkurenciju! Nekidan se taj vrli moralist Aleksa pojavio u jednoj emisiji na TV i teoretizirao o korupciji. No, praksa je nešto drugo. Slijedi izvadak iz knjige Vratite opljačkano, bando lopovska (autor: S. Radović). Napominjemo da je knjiga pisana prošle godine, te da je ovih dana Deša Mlikotin-Tomić osuđena na zatvorsku kaznu.
Profesoricu Ekonomskog fakulteta Dešu Mlikotin-Tomić, koju USKOK uz još 23 osobe tereti za primanje mita, Senat zagrebačkog Sveučilišta jednoglasno je unaprijedio u trajno zvanje redovnog profesora. To je najviše zvanje koje se može postići na Sveučilištu, a donosi povećanje plaće od 1500 do 2000 kuna.
Podsjetimo, Deša Mlikotin-Tomić optužena je za davanje ocjena na neviđeno, te studentici Aleksandri Njegomirović upisala prolaznu ocjenu u zamjenu za novac. Na Županijskom sudu u tijeku je postupak protiv nje.
Rektor Sveučilišta Aleksa Bjeliš kazao je kako izbor u zvanje nema veze s nastavnim djelovanjem.
„Mi smo izbor prof. Mlikotin-Tomić u trajno zvanje redovitog profesora ujesen zaustavili, ali samo privremeno dok se ne završi istražni postupak. Istražni je postupak završio, a pokazalo se da u istrazi u pitanje nisu dovedeni nikakvi elementi koji se odnose na izbor u zvanje, pa nije bilo nikakvog razloga da se taj proces dalje zaustavlja“ - rekao je Aleksa Bjeliš, te dodao da fakulteti samostalno, na temelju optužnica, donose odluku hoće li, ili neće pokrenuti stegovni postupak. Naglasio je da to uopće nije povezano s izborom u zvanje.
Osim Deše Mlikotin-Tomić, veću plaću mogao bi dobiti i asistent Tomislav Gela za kojega je u tijeku postupak za izbor u zvanje docenta. On je nakon privođenja u sklopu akcije 'Indeks' neko vrijeme bio u pritvoru.
Može li gore? Kakav je to mentalni tumor u mozgu rektora Sveučilišta Alekse Bjeliša? Što je s tim Senatom, „jesu li ludi ili im noge smrde“? Kako ih nije stid?
Afera Indeks ruši ugled svih generacija u Hrvatskoj, kompletne hrvatske znanosti. Danas ili sutra, kad kažem nekome da sam diplomirani inženjer (diplomirao sam 1967. godine u Zagrebu) nasmijat će mi se i pomisliti koliko sam profesora morao podmititi. Trebalo je učiti i položiti 56 ispita koliko ih je bilo na mom fakultetu. Uz Dešu Mlikotin-Tomić i njoj slične, danas to nije potrebno – ako roditelji imaju eure…
Promicanjem podmitljivih profesora kriminalaca, Bjeliš i kompanija srozali su nešto najvrjednije, a to je moral onih koji podučavaju mlade naraštaje. Duboko su uvrijedili i povrijedili sve poštene učitelje, nastavnike i profesore.
Profesori su nekad bili moralna vertikala, pojam poštenja. Aleksu Bjeliša i članove Senata zagrebačkog Sveučilišta sramota je zvati profesorima.
Svaki komentar suvišan je! No, odbacite crne misli – ima ljepših stvari od hrvatske moralne kaljuže. Pogledajte još jednom atraktivnu Nives!
Najprije treba reći da Vas izuzetno cijenimo i da Vas većina nas iz Udruge smatra NADOM Hrvatske.
Ovo pismo inicirano je Vašom podrškom Mladenu Bajiću što smatramo da je neprihvatljivo svakom pravdoljubivom hrvatskom građaninu. I sami znate da je Bajić godinama prikrivao ratne i pretvorbene zločine i kao takav zaslužuje Lepoglavu, a ne novi mandat. Bajić skriva u svojim ladicama dokazane zločine (neki zločini ratnog profiterstva i lopovluka navedeni su u knjigama Tko je jamio, jamio! i Vratite opljačkano, bando lopovska) pa samim tim i sudjeluje u njima. Bajić ničim ne može anulirati učinjeno, ponajmanje otvaranjem nekih (ipak!) marginalnih afera. Napominjemo da su i ti otvoreni slučajevi pomno kontrolirani od strane kriminalne političke elite.
Vi, kao zaista legalno izabrani Prvi čovjek Hrvatske imate tu snagu da ne morate i ne smijete robovati formalnom legalizmu, jer su zakoni izglasani u Hrvatskom saboru često protivni elementarnoj pravdi.
Vaša izjava da je za imenovanje Mladena Bajića kompetentan Hrvatski sabor točna je, ali apsolutno deplasirana u moralnom smislu. On ne može i ne smije biti državni odvjetnik. Vi jedini možete s pijedestala elementarne pravde u moralno posrnuloj Hrvatskoj – otvoreno reći, da to nije POŠTENO!
Profesionalni pravni stav „da treba poštovati zakone i donesene akte“ u zemlji koja je stvorena na kriminalu i egzistira na kriminalu – anticivilizacijski je i nepošten! To se ne može pravdati guranjem glave u pijesak. Zakoni o golfu i o poljoprivrednom zemljištu, i još mnogi zakoni doneseni u H. saboru – sramotni su ne samo za nas nego i za civilizirani svijet.
Zamjeramo Vama i benevolentan stav prema ugovorima sa Svetom stolicom. I to su nepošteni ugovori i kao takvi – ništavni! Dovoljno je pogledati glamurozni život i nove grandiozne građevine „skromnih pastira“ svoga naivnog, osiromašenog stada i zaključiti – da to nije pošteno!
Znamo da ste Prof. dr. sc. i neosporno vrstan stručnjak prava – ali elementarna pravda je iznad lopovski donesenih, necivilizacijskih norma. Isto tako, svaki ugovor koji je temeljen na kriminalnim ili nepravnim elementima – isti čas je ništavan – ne postoji! Dakle, mnoge pretvorbene pljačke moguće je riješiti. Treba Bandi lopovskoj postaviti dva kapitalna pitanja:
-ODAKLE VAM TO?
-JESTE LI PLATILI POREZ NA TO?
Ako nema odgovora treba slijediti konfiskacija nezakonito stečenih dobara.
Oprostite nam na oštrini i iskrenosti, ali budite sigurni da Vam zaista želimo uspjeh u teškoj borbi s kriminalnom hrvatskim političkim miljeom.I ponavljamo, Vi ste možda jedina NADA Hrvatske.
(na ruke ministra gospodina Davorina Mlakara, dipl.iur.)
OPOMENA PRED TUŽBU
Ukoliko hitno ne bude dostavljeno Rješenje o registraciji Udruge „VRATITE OPLJAČKANO“, slijedi tužba nadležnom Sudu.
O b r a z l o ž e n j e
Dana 11. rujna 2009. održana je Osnivačka skupština naše Udruge. Na temelju obrazaca Vašeg ministarstva, te na temelju oglednih primjeraka Statuta i ostalih akata Vašeg ministarstva, zatražili smo registraciju Udruge.
Nakon više upita Uredu državne uprave u Rijeci i kasnije u Opatiji, krajem prosinca 2009., obaviješteni smo da nam je zahtjev za registraciju odbijen.
Razlozi su neutemeljeni, protuzakoniti, proizvoljni i tendenciozni. Voditelj Ureda državne uprave u Opatiji, gospodin Ožaković, obavijestio je našeg glasnogovornika da ime Udruge treba promijeniti, te da zapisnik Osnivačke skupštine i Statut ne valjaju.
Gospodinu Ožakoviću nije se dopalo ime „Vratite opljačkano“ iz nepoznatih razloga ili zbog toga što ga tema o korupciji osobno iritira. Za zapisnik Osnivačke skupštine, rekao je da treba priložiti preslike osobnih karata svih nazočnih na Osnivačkoj skupštini. To je proizvoljno i nezakonito. Da je na toj sjednici bilo 300 ili 500 osoba – bilo bi potrebno 300 ili 500 preslika. Glupost ili tendencija da se odbije grupa građana koji se žele boriti protiv korupcije!
Ni Statut Udruge se gospodinu Ožakoviću nije dopao: na primjedbu našeg glasnogovornika da smo pisali Statut na temelju internetskih uzora i naputaka Vašeg ministarstva -odgovor je bio da taj voditelj Ureda državne uprave „ne ide na Internet“ (internetski nepismen), te da treba Statut napraviti kako on smatra potrebnim, a ne po nekim njemu nepoznatim - uputama Ministarstva.
Ovakvo ponašanje jednog državnog službenika, odnosno Ureda državne uprave u Opatiji – nedopustivo je i zahtijeva brze i odlučne intervencije. Naime, nezakonitim odbijanjem registracije učinjena je šteta na općem planu. Naša Udruga nekoliko je mjeseci onemogućena u djelovanju. Otvaranjem računa Udruge i donacijama mnogih naših članova imali bi sredstva za otvaranje privatnih, zakonom dozvoljenih, istraga protiv ratnih zločinaca - profitera i pretvorbenih profitera. Namjera nam je da dokaze i elaborate dostavljamo DORH-u i USKOK-u na daljnju obradu.
Pretpostavljamo da nedozvoljivo ponašanje Ureda državne uprave u Opatiji ipak nije namjerno pomaganje lopovima,profiterima i ratnim zločincima koji su Domovinski rat iskoristili da opljačkaju Hrvatsku. No, neosporno je da predmetno nezakonito postupanje državnih službenika treba sankcionirati i uputiti da ne čine štetu zajednici u kojoj žive.
Slijedom gornjeg predlažemo da se gospodin Ožaković pozove na odgovornost zbog nanesene štete u progonu kriminalaca koji su osiromašili Hrvatsku, te da se odbijeni predmet izvuče iz pismohrane i riješi po zakonu.
Ukoliko nam hitno ne bude dostavljeno relevantno obrazloženje i Registracija Udruge – obratit ćemo se nadležnom sudu i tražiti odštetu.
Poštovani,
Zbog objave u knjizi TKO JE JAMIO, JAMIO i TV emisiji, da je ratni profiter te da je stekao stotine milijuna eura na krvi hrvatskih branitelja - Ivan Čermak me tuži za klevetu. Činjenica je da je general Čermak kao glavni logističar HV, najodgovorniji što je nafta sa znanjem hrvatske vlasti, posredno dostavljana SAO Krajini. Srpski tenkovi s hrvatskom naftom ubijali su naše branitelje. Pri tome je Čermak stekao imovinu vrijednu stotine milijuna eura.
Protutužbom (kontratužba) tražim kaznu zatvora za Ivana Čermaku po članku 150. KZ za podrivanje vojne i obrambene moći države Hrvatske i povrat njegove nezakonito stečene imovine.
Pozivam javnost da prisustvuje ročištu na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu (Ilica-Selska, Ilica 207) u utorak 22.12. 09. u 13 sati, soba 112/1 sudac Žeravica) - jer se bojim subjektivne presude. Hvala svakom tko dodje, Saša Radović.
Poziv Saše Radovića da javnost prisustvuje ročištu jer se boji subjektivne presude, svakako treba komentirati. Strah je logičan - DORH i hrvatsko sudstvo sastavni je dio umrežene bande lopovske.
Sramna trgovina naftom koju je hrvatska vlast (najodgovorniji je glavni logističar HV, Ivan Čermak) posredno preko Abdića prodavala SAO Krajini – u moralnom smislu najveći je ratni zločin Domovinskog rata. Ubijati svoje vlastite branitelje – nemoguće je shvatiti, pa ni suvislo komentirati. Pri tomu treba uzeti u obzir da su ti ratni zločinci - profiteri milijunima napunili svoje provatne račune i da su njihove vile i dvorci poprskani krvlju hrvatskih domoljuba, branitelja.
Statistike kažu da smo u Domovinskom ratu imali 10668 mrtvih, 37180 ranjenih i 2915 nestalih. Toj žalosnoj brojci možemo pribrojiti i 1900 samoubojstava branitelja. Možemo se zapitati koliko su hrvatskih branitelja ubili srpski tenkovi napunjeni našom naftom? Malo! Možda je bilo samo nekoliko, možda stotinu ili tri stotine mrtvih? Ranjenih nešto više. Nestalih? Ne znamo i nikad nećemo saznati! U postotku to je možda malo, zanemarivo. Ali,…! Da je zbog tog prljavog posla s naftom ubijen ili ranjen i jedan, jedini branitelj - to je najveći zločin u povijesti ratova. Bilo je suludih diktatora (Hitler, Staljin…) koji su žrtvovali ili ubijali svoje vojnike, ali nikada – baš nikada nije se dogodilo da kompletan vrh vlasti jedne države sa svojim glavnim logističarom HV, zbog osobnog bogaćenja (pod lažnim izgovorom političke strategije) u vrijeme agresije na svoju zemlju – ubija svoje branitelje. Sasvim je svejedno, je li to direktno ubijanje ili posredno – ubojstva su ubojstva.
A, to se neosporno dogodilo u Hrvatskoj. Pa, gdje je Bog, Allah, gdje je DORH, Državni odvjetnik, sudovi, predsjednik Republike Hrvatske, Hrvatski sabor…? Ratni zločini nikada ne zastarijevaju.
U početku mandata Jadranka Kosor pokazala se lukavom političarkom. Opreznim obećanjima o stezanju remena i „solidarnom“ odricanju, ali i svjetlim perspektivama, zavela je dio našeg naivnog puka. One manje primitivne, poluintelektualce i intelektualce pokušala je privući izjavom da nema nedodirljivih, te čvrstim obećanjem o „nultoj“ toleranciji korupcije i kriminala.No, kratko je trajalo. Ubrzo dolazi otrežnjenje u obliku harača, povećanja PDV-a i svakodnevnih poskupljanja svega i svačega, A, zatim, ovih dana i konačnim padom maske Jadranke Kosor - učlanjenjem u Bandu lopovsku.
Kritičnu točku naša je bajna premijerka prešla zaštitom ministra Kalmete i tako ušla u krug korumpirane elite hrvatske vlasti. Obranu Kalmete, ministra koji je tolerirao milijardske pljačke mogu tolerirati samo retardirani pacijenti psihijatrijskih institucija. Neosporno je da ni jedan, jedini zdravi i normalni građanin ove zemlje ne dvoji - je li učenik Sanaderove škole, Kalmeta, imao masne koristi od navedene „tolerancije“. Dakle, Jadrankina priča o nultoj toleranciji na kriminal i obećanje da nema nedodirljivih – obične su laži.
S Kalmetinim slučajem premijerka je dokazala da nema ni najmanje njene zasluge za to da se u zadnjih četiri-pet mjeseci DORH i USKOK počeo baviti, istraživati, hapsiti i optuživati polukrupne ribe za korupciju i kriminal. Ona nije u tom smislu učinila baš NIŠTA. Ništa se ne bi ni dogodilo da se konačno nije – doduše stidljivo – uskomešala hrvatska javnost i da mediji nisu otkrivali afere i inicirali istrage.
Slučaj Kalmeta također nikada ne bi došao na red da nije bilo objava u medijima. Žalosno je ali istinito da čak ni SOA u proteklih pet mjeseci ni u jednom redovnom izvještaju nije apostrofirala resor ministra Kalmete i takoreći neskriveni drp milijarda?
Nedvojbeno je dokazano da borba protiv korupcije i kriminala ne može krenuti od korumpiranog i kriminalnog HDZ-a umreženog s ostalim parlamentarnim strankama. Dokaz tomu je i pasivni odnos SDP-a koji je inicirao glasovanje za nepovjerenje Kalmeti. U Saboru imaju 56 zastupnika, a skupili su samo 33 glasa. Postavlja se logično pitanje, je li to bilo namjerno ili ne?
Jedno je sigurno, svijeća dogorijeva! A, sigurno je i to - da novca u državnoj blagajni nema. Na zahtjeve sindikata Brodosplita da se toj tvrtki odobri dodatno jamstvo od 65 milijuna eura, iz Šukerovog ministarstva u petak je stigao negativan odgovor, jer je državna blagajna prazna. I dok je rupa u proračunu sve veća, Vlada još uvijek od MOL-a nije uspjela naplatiti oko 1,7 milijardi kuna koje Ina duguje državnom proračunu. I tu neka pitanja ostaju otvorena, slučaj „MOL i Ina“ tek se treba otvoriti, pa je pitanje hoćemo li vidjeti tih 1,7 milijardi kuna – ikada? Možda je dio tih dugova već naplaćen negdje na Djevičanskim otocima?
Šuker i Vlada precijenili su prihode, a podcijenili rashode državnog proračuna u 2010. Jasno je da će zbog enormne rastrošnosti države, visoke političke korupcije, harača i ostalih nameta - potrošnja u idućoj godini također biti zauzdana. Treba računati i na manje prihode od mirovinskog i zdravstvenog doprinosa, kao i od poreza na dobit.
U državnoj kasici prasici više nema novca za sve rashode zacrtane prijedlozima proračuna za 2009. i 2010. Jedino što je sigurno, to je da će astronomska primanja (legalna i ilegalna) naše političke elite - biti osigurana. Pelješki most se ne gradi, ali 100 milijuna godišnje - elita „podijeli“, ili otvoreno govoreći - pokrade!
Sličnih „Peljeških mostova“... ima i ima.
Nadajmo se da će ona spomenuta svijeća – već jednom, dogorijeti!
Kompletna Hypo priča opširna je, ima 78 gusto tipkanih stranica. Ne želim pisati dosadno političko štivo, pa ću dotaknuti samo srž i poneka imena eksponiranih hrvatskih pljačkaša:
Sredinom devedesetih Tuđman je odobrio Pašalićev projekt temeljen na pogubnoj ideji o 200 bogatih „familija“ koje će vladati Hrvatskom. Radilo se o projektu s bankama ili bolje reći o bankarskom kriminalu. Zbog dobrih veza s Austrijom (Mock, Busek, Heider) odabrana je Hypo Adria Alpe Banka (HAAB).
Ivić Pašalić je uz posredovanje Waltera Wolfa, Ive Sanadera i Ivana Jakovčića, krenuo u detaljnije pregovore s HAAB-omi Jorgom Heiderom Kao pokriće za Tuđman – Pašalićev projekt odabrana je suradnja Istarske županije i Koruške, te ulazak HAAB-e u Istru.
HAAB odmah masovno kupuje jeftino nekretnine i poljoprivredna zemljišta u Istri. IDS s čelnicima, Ivanom Jakovčićem,Stevom Žufićem i Lucianom Belbiancom u dogovoru s Milanom Naperotićem, savjetnikom centrale HAAB-e, mijenja urbanističke planove i takoreći bezvrijednu zemlju pretvara u skupa građevinska područja. Nije potrebno dodati, zna se – uz solidnu osobnu, financijsku korist.
Nakon uspješnog početka suradnje (čitaj; drpa), politički vrh putem HAAB, preko milijardu dolara isisanog hrvatskog novca (parainvesticijski fondovi) ubacuje kontinuirano u RH, Italiju, Švicarsku, Liechstenstein i u države bivše SFRJ. Sve je rađeno po dogovorima Pašalića, G. Striedingera i W. Kulterera. Posao se širi ka Dalmaciji. Kupujući nekretnine politička elita osigurala je pranje novca i zaradu „državnoj strukturi“.
HAAB postaje okrilje moćne tajkunske oligarhije i sitnijeg kriminalnog miljea (Sanader, Zagorec, Petrač, Čermak, Žužul, Kutle, Barač, Bandić, Horvatinčić, Štrok, N. Pavić, Pukanić, M. Carić, A. Nobilo, Jakovčić, Žufić, Delbianco, Linić i drugi). Uglavnom, svi oni pomogli su projektu pranja novca HAAB - e i dobili kredite od HAAB-e.
Problemi u ovoj bajkovitoj sapunici nastali su sukobom Waltera Wolfa i HAAB koja je podcijenila Walterove obavještajne veze s CIA-om u krijumčarenju oružja. Wolf je lansirao u USA, Njemačku i u austrijski politički vrh podatke o gospodarskom i financijskom uništavanju Hrvatske (Ivić Pašalić, Ivo Sanader, Božidar Kalmeta, Božo Jusup, Milan Bandić i dr.) te o izvlačenju prljavog novca od strane ratnih profitera (I. Čermak, N. Barač. T. Horvatinčić, M. Kutle, B. Glavaš, H. Petrač, V. Zagorec, M. Lučić).
Wolf je između ostalog prezentirao CIA-i podatke o ulazu ruskog kapitala u HAAB kao i informacije o transakcijama iz arapskih zemalja u HAAB preko Hrvatske i Jorga Heidera. Zbog intenzivne trgovine oružjem preko HAAB, kad je to preraslo potrebe Hrvatske i počelo izmicati međunarodnoj kontroli, USA traži objašnjenja. Razlog je jasan, nepoznate količine oružja kupljene opranim novcem odlaze na Istok i u terorističke organizacije. Heider oklijeva i USA povlači poteze ka destabilizaciji austrijske političke scene (kupnja austrijske banke BAVAG i drugi zakulisni potezi).
Amerikanci otkrivaju ilegalne transakcije, izravni gubitak od 380 milijuna eura, te frizirane i lažne financijske bilance banke, što upućuje na stvarni gubitak od oko jedne milijarde eura zbog deviznih makinacija. Slijede problemi Jorga Heidera i smjene Truskallera, Striedingera i Kutlerera, te hapšenje Elsnera direktora BAVAG-a.
Interesantno je da su se u uzdrmanoj austrijskoj bankarskoj strukturi hrvatski lopovi dobro snašli i pokrili prljave tragove. Nakon ultimatuma Amerikanaca HAAB prodaje svoj biznis s nekretninama u Hrvatskoj i svega što se odnosi na bankarstvo i leasing (Puris i sl.) – vrijednost od jedne milijarde eura - kupcima u Hrvatskoj.
Sapunica zvana Dossier Hypo ide dalje, bilo bi preopširno ići u detalje (ali detalji postoje!). Istraga o putevima stotina milijuna prljavog novca nastavlja se, istražuju se banke i tvrtke u Liechtensteinu, Italiji i dr., te računi koje su otvarali Pašalić, Sanader i Zagorec sa Striedingerom. Tu je i 800 milijuna eura kredita i depozita I. Pašalića, V. Zagorca i M. Kutle, te mnoštvo sličnih bankarskih pikanterija. Ukupnu vrijednost kompletne afere teško je odrediti, ali mjeri se milijardama.
Zaustavit ćemo se na trenutak na jednom detalju, na Zagorčevim draguljima koje je ukrao iz sefa svog zagrebačkog ureda i dobro „ujamio“. U pokušaju prodaje tih dragulja ustanovljeno je da su brušeni 1937. godine što navodi na zaključak da se radi o židovskoj imovini opljačkanoj u NDH. U istragu upleo se i moćni židovski lobi, što upućuje da će istraga ići do kraja. Čini se da je zbog toga Zagorec ostao bez svojih austrijskih odvjetnika.
Neki od bisera iz onih sedam megabajta podataka:
- Walter Wolf uz svesrdnu pomoć, Slavka Linića, Franje Gregurića i Zlatka Mateše, za HAAB kupio je od Hrvatskog fonda za privatizaciju sljedeće:
60% Karlovačke banke
Brodoremont Lamjana
KIO
MARASKU
BORIK
BARBARIGU I DRAGONERE
PURIS
DIOKI
U teškim mućkama koje su pratile ove „prodaje“ uz već spomenute, ogreblo se mnogo lopova.
- Pašalić je Naperotiću dao informaciju da je Sanader 1995. i 1996. godine uzeo 800.000 DEM provizije (20%) od M. Kutle jer mu je pomogao da dobije kredit od 4 milijuna DEM od HAAB.
- Naperotić je Nevenu Baraču sredio da prebaci iz Dubrovačke banke 40 milijuna eura u HAAB.
-Zagorec dobiva 260 milijuna eura kredit od HAAB.
-i t.d.
Navodi se niz imena, manje poznatih široj javnosti: K. Starčević, B. Jusup, J. Zavoreo, Zrilić, N. Perić, i. Hrelja, R. Bradić, Radojka Olić, I. Čalić, V. Vranković, J. Pavelić, V. Berneš, V. Beneš, M.R. Novacco, Azir Abid, M. Lučić, M. Carić, A. Nobilo, don M. Gabrić, biskup Milovan, Mia Mihovilović, N. Perić, A. Kukoč I. Zulfikarpašić, P. Cuccurin, N. Reskušić R. Peša, J. Andabak, R. Ježić i mnogo drugih.
Možda nisu baš svi članovi Bande lopovske? Možda nisu – ali nisu ni bezgrješni.
Eto, bio sam već dosadan, a dotaknuo sam površno tek desetinu materijala s memory sticka. Neću dalje! Neću dalje, jer znam da će i ostalih devet desetina izaći na svjetlo dana – uskoro! Saznat ćete i druga imena, i druge lopove, ima ih još –imena ostaju za neke buduće državne odvjetnike, buduće pravne i pravedne sudove – i za povijest !
Od tog broja treba odbiti broj stanovnika mlađih od 18 godina koji nemaju pravo glasa (ustav RH članak 45.)
Njih je ukupno 990.457 (758.000 starih 0-14 god tabl.5.4 str.95 i
232.457 starih 14 – 18 god. tabl. 5.6 str.96)
Iz toga slijedi da je u Hrvatskoj:
Ukupan broj stanovnika koji mogu birati 3.447.003 (4.437.460 – 990.457)
Dakle, u spiskovima Državnog izbornog povjerenstva ima 555.012 (4.002.015 – 3.447.003) birača više nego što ima stanovnika u Hrvatskoj s biračkim pravom prema podacima DSZ, odnosno 16% više. Kad se tome doda i 400.030 birača u inozemstvu – ukupan broj birača (prema DIP-u) veći je za 955.042 ili 27,7% više nego što živi ljudi s biračkim pravom u Hrvatskoj (prema DZS) i koji plaćaju poreze državi u kojoj žive.
S obzirom da u Hrvatskoj ima 555 tisuća birača viška, slijedi;
da neki stanovnici Hrvatske imaju dva ili više biračkih prava,
da 555 tisuća birača fizički ne postoji,
da se s viškom od 555 tisuća birača može postići izborni rezultat po volji,
Neosporno je da postoje indicije da je predsjednički kandidat NADAN VIDOŠEVIĆstekao svoje enormno bogatstvo ratnim i pretvorbenim profiterstvom. Na taj je način oštetio nas kao udrugu, kao i državu Hrvatsku, te molimo cijenjeni Naslov da mu postavi pitanja:
Odakle Vam to, poštovani gospodine?
Jeste li platili porez na to?
Ukoliko NADAN VIDOŠEVIĆne odgovori na ta pitanja, i ne da dokumentirano porijeklo imovine, tražimo da mu se konfiscira imovina i ista vrati nama i državi Hrvatskoj.
Ujedno se odričemo svoga dijela opljačkane imovine u korist države Hrvatske.
Napominjemo da ratni zločini ne zastarijevaju.
Uljudno Vas molimo da nas izvijestite o učinjenom.
